Bolesti vilice

Bolesti vilice pogađaju i gornju i donju vilicu i mogu biti povezane ili sa određenim zubnim oboljenjima ili sa odvojenim stečenim ili urođenim bolestima. Neke bolesti su razvojne, druge su u vidu stečenih upala, granuloma, anomalija u položaju ili u vidu cista i drugih neprirodnih formacija na vilici. Postoje bolesti koje zahvataju obe vilice, ili samo jednostrane i lokalizovane smetnje, od kojih su neke i bolesti viličnog zgloba.

Vilica je par kostiju koje spadaju među najveće kosti u ljudskom telu. Vilica se sastoji od gornjeg i donjeg dela, dok se donja vilica ponekad naziva sanke. Sanke su jedina pokretna kost u lobanji koja je sa njom povezana viličnim zglobom. Donja vilica se sastoji od tela i para ruku, koji je prvobitno bio par kostiju, koje, međutim, prerastu u jednu celinu u roku od godinu dana od rođenja. I gornja i donja vilica su deo jedne jedinice zahvaćene bolešću vilice.

Gornji zub se nalazi u alveolarnom grebenu kosti gornje vilice, slično donjem zubu, takođe se nalazi u alveolarnom grebenu koštanog ležišta. Gornja vilica takođe čini oštru klimu usne duplje i osnove nosne duplje i sadrži korisnu šupljinu, tzv. vilična šupljina. Bolesti vilice tako zahvataju donju vilicu, gornju vilicu, sam vilični zglob i često su udružene sa drugim oboljenjima, bilo usne duplje ili drugih srodnih šupljina ili tvrdih i mekih tkiva.

Anomalije položaja i veličine

Na vilice često utiču različite anomalije, bilo da je to položaj kostiju vilice ili veličina pojedinih delova vilice. Na primer, javlja se hiperplazija ili, obrnuto, hipoplazija i gornje vilice i sanke, ili se javlja patološko stanje koje se zove makronatizam ili mikrognatizam. Abnormalnosti položaja vilice, kao što su asimetrija, prognoza ili retrogenacija vilice, takođe se mogu javiti nasuprot baze lobanje. Ponekad se javljaju i anomalije u položaju zubnih lukova povezanih sa njim.

Pored toga, bolesti ovog tipa koje pogađaju vilicu uključuju dentofacijalne funkcionalne abnormalnosti i poremećaje, kao što su abnormalno zatvaranje vilice ili neispravan zagriz stečen tokom života iz različitih razloga, kao što su pogrešno žvakanje, disanje na usta ili drugi neprirodni pokreti vilice. Različite anomalije uključuju naknadne nestalne ugrize, koji su uzrokovani neprirodnom promenom položaja ili veličine kostiju vilice.

Prognoza položaja vilice, ili protruzija, je vrlo česta. U ovom slučaju primetno je izbočenje vilica i radi se o razvojnoj anomaliji, uglavnom gornje vilice, kada dolazi do krovnog otklona zuba. Suprotno tome je retrogenacija vilica. Ovi poremećaji mogu odmah pratiti poremećaje ugriza, koji su samo njihova posledica. U slučaju ozbiljne anomalije neophodno je samo hirurško lečenje patološkog stanja, ali je relativno komplikovano.

Nekoliko anomalija se može rešiti i konzervativno nošenjem raznih pomagala ili proteza, ali to su samo manji lokalni poremećaji. Reč je o razvojnim malokluzijama, odnosno nepravilnim ili pogrešnim zagrizima, koji nastaju kao posledica loših navika ili loših navika. Zahvaljujući ovim oblicima moguće je pravilno voditi zube i prilagoditi položaj vilica, a sekundarni efekat je i pomoć kod miofunkcionalnih poremećaja u vezi sa vilicom.

Funkcionalne abnormalnosti i poremećaji zglobova

Pored samih kostiju vilice, više bolesti pogađa i vilicu, tzv temporomandibularni zglob. To su, posebno, različiti poremećaji ili funkcionalne abnormalnosti, kao što su Kostenov kompleks ili Kostenov sindrom, povećano habanje temporomandibularnog zgloba, bolni sindrom disfunkcije temporomandibularnog zgloba ili problem škljocanja vilice. Najčešći problemi su Kostenov sindrom i sindrom bolne disfunkcije.

Kostenov kompleks je bolest koja je dobila ime po američkom lekaru koji je bolest opisao pre više od 80 godina. Reč je o poremećaju funkcije veze donje vilice sa kostima lobanje i ovaj poremećaj je povezan ili sa poremećajem samog zgloba, ili sa problemima žvačnih mišića ili nepravilnim položajem sanki. Najčešći okidači su stres ili generalno loše stanje zuba. Stanje se obično karakteriše zevanjem, žvakanjem i bolom u ušima.

Lečenje je prilično zahtevno, jer se radi o složenom poremećaju koji pogađa i zglobove i zubne bolesti. Najčešće se sprovodi konzervativno lečenje bolnih tačaka i fizikalna terapija, ali je u nekim ozbiljnijim slučajevima neophodno hirurško rešenje. Pored toga, naknadno je potrebno uvesti određene režimske mere, posebno u vezi sa otklanjanjem loših navika pri kretanju sankanja i sl.

Uobičajeni poremećaji maksilarnog zgloba uključuju različite probleme sa ugrizom, koji mogu biti ukršteni ili duboki, a artritisni poremećaji su relativno česti, uključujući sindrom miofacijalne bolne disfunkcije. Ovo je problem koji pogađa samo sam zglob i njegovu kapsulu, što se tehnički naziva intrakapsularni poremećaj. Međutim, pored ove vrste poremećaja, ekstrakapsularni poremećaji koji uključuju susedne strukture takođe mogu ometati zglob.

Ciste i tumori

Različite vrste cista ili tumora koji utiču na vilice ili njihova neposredna okolna tkiva takođe predstavljaju problem i često mogu prerasti u oralnu ili druge povezane šupljine. Nije uvek moguće razlikovati samo ciste vezane za vilice, jer one utiču i na druga tkiva, ili obrnuto, od mekih i tvrdih tkiva, nekoliko cista i tumora ometaju vilice. To mogu biti razvojne odontogene ciste, neondontogene ciste, direktne ciste vilice ili oralne ciste.

Najčešći oblik ciste vilice je traumatski, hemoragični, aneurizmatičan ili nespecifičan. Pored nje, formiraju se i ciste iz zubnog embriona, rogate ciste, ciste koje potiču iz klimatske papile i razne dermoidne, epidermoidne, limfoepitelne i druge ciste. Osim bezopasnih cista, tumori zahvataju i usnu duplju, koji u nekim slučajevima nastaju i u kostima sanki ili gornje vilice, a opasno je da se kasno manifestuju.

Tumori se manifestuju u poodmakloj fazi i mogu da izazovu ili savijanje vilice, ili njihanje ili gubitak zuba i bol u predelu sanke ili vilice. Najčešće se nalaze nakon rendgenskog pregleda, zbog čega bi takav pregled vilice trebalo da bude deo preventivnog pregleda. Maligni tumori su opasni i metastaziraju u okolna tkiva, agresivni su, često dugo asimptotični, pa čak mogu izazvati i smrt pacijenta.

Ciste u vilici kao iu okolnim šupljinama nastaju, na primer, razvojem tkiva, kao što su keratociste, gingivciste, eruptivne ciste, parodontalne ciste ili folikularne ciste. Takođe se ponekad formiraju na inflamatornoj osnovi kao što je radikularna cista ili recidivirajuća cista. Najčešće su ciste mlađe od 50 godina i često bezbolno rastu, pa se, kao i tumori, pojavljuju samo rendgenski snimci. Uklanjanje je moguće samo uz pomoć stomatološke operacije.

Inflamatorne bolesti

Međutim, vilica i srodna tkiva takođe vrlo često pate od raznih akutnih i hroničnih upala, koje se manifestuju uglavnom bolom i osetljivošću. U ove upale spadaju, na primer, osteitis vilice, koji može biti i akutni i hronični, osteomijelitis vilice, koji je neonatalna inflamatorna bolest u akutnom i hroničnom obliku. Česta je i akutna, hronična ili gnojna osteoradionekroza vilice, a slične oblike ima i druga vrsta upale koja se zove periostitis.

Ređe zapaljensko oboljenje koje zahvata vilicu je i tzv sekvestar kostiju vilice. Pored same vilice, zapaljenje ovih ležišta može biti povezano i sa upalom u ovim tkivima, što se naziva alveolitis vilice. Ovo je stanje u kojem se ne stvara krvni ugrušak i rana se ne zatvara nakon vađenja zuba i relativno je bolno stanje koje se mora otkloniti drenažom.

Osteomijelitis, na primer, je uobičajena upala koja je teška upala koja utiče na kosti vilice. to je i multifaktorska bolest uzrokovana prodiranjem infekcije u tvrda tkiva vilice i izazivanjem imunološke reakcije, što često izaziva gnojni oblik upale. ova upala čini skoro trećinu zapaljenja kostiju vilice, sa tipičnim pojavom tipičnih inflamatornih simptoma u akutnom slučaju. Lečenje je usmereno na uklanjanje upalnih i gnojnih naslaga.

Osteitis vilice je takođe relativno česta upala, koja može imati i akutnu i hroničnu formu. To je negnojno zapaljenje kostiju vilice, koje može imati različite uzroke, najčešće prenošenje infekcije sa nekih srodnih mekih tkiva ili šupljina na kost. To je upala koju karakteriše uglavnom bol u zahvaćenom području, dok je upala uglavnom lokalna i jednostrana. U istoj meri pogađa gornju i donju vilicu, a lečenje je uglavnom lokalno.

Razvojne i druge bolesti

Vilice su takođe zahvaćene raznim smetnjama u razvoju i bolestima uzrokovanim razvojnim nedostacima. To su, na primer, bolesti kao što su Stafnesova cista, skrivena koštana cista vilice, Torus mandibularis ili granulom centralnih džinovskih ćelija. Pored ovih razvojnih poremećaja, uobičajena patološka stanja koja pogađaju i donju i gornju vilicu uključuju, na primer, herubizam vilice, fibroznu displaziju, egzostozu ili unilateralnu hiperplaziju kondila, ili jednostranu hipoplaziju kondila. Ove bolesti takođe izazivaju druge povezane probleme i nedostatke.

Na primer, na vilici može da izraste maligni fibrozni histocistoma, koji najčešće pogađa decu mlađu od 15 godina, a osim na vilici može se naći i na lobanji ili nekim dugim kostima. Slično tome, osteom, koji je benigni za promene, je benigna struktura koja takođe raste na kosti vilice i sastoji se od mineralizovane koštane srži sa pojavom nekoliko osteocista. To je bolest koja se sporo razvija, ali izaziva spoljašnje deformitete.

Egzostoza je relativno često patološko stanje, a to je benigni svod kosti koji se pojavljuje simetrično u donjoj vilici. Osim ako nije previše dosadno i ne ometa funkcionalnost čitavih sanki, obično se ne mora akutno rešavati. Problem je ako uzrokuje bolesti ili deformacije zuba. Bolest je benigna i uzrokovana je lokalnom proliferacijom koštanih ćelija koje nemaju infektivni uzrok. Napreduje već nekoliko godina, tako da se ne može uvek uočiti na prvi pogled.