Bolesti rožnjače

Bolesti rožnjače veoma često pogađaju ljude, jer je ovaj prednji deo oka jedan od najopterećenijih i izloženih spoljašnjim uticajima i faktorima rizika. Rožnjača se tehnički naziva rožnjača i predstavlja providni deo očne jabučice na prednjoj strani, koji se sastoji od ligamenata i ne sadrži krvne sudove. Refleksno reaguje na dodir zatvaranjem kapka, dok je u proseku rožnjača debljine svega 0,6 do 0,8 mm, prečnika 11,5 mm visine i 12 mm širine.

Rožnjača se kao takva sastoji od više slojeva i, kako je jedan od prednjih slojeva oka, veoma je podložna raznim rizičnim spoljašnjim faktorima koji utiču na oko iz okoline. Često se javljaju različite upale na rožnjači ili u njenoj neposrednoj blizini, ponekad i sa pojavom čireva, površinskih i dubljih upala odvojenih ili udruženih sa zapaljenjem drugih delova oka, ali i raznih degeneracija, deformiteta ili problema sa pojedinačnim slojevima rožnjače.

Rožnjača ima veoma važnu ulogu u vidu i u prijemu vizuelnih stimulusa, jer ima relativno veliku optičku moć i tako bolesti rožnjače izazivaju probleme sa pogoršanjem vizuelnog kvaliteta. Neki su više neprijatni nego opasni, kao što je pojava raznih čireva, ali su i opasni urođeni ili stečeni poremećaji koji mogu izazvati nepovratno oštećenje rožnjače. Međutim, većina bolesti se može relativno uspešno lečiti, samo neke još ne znaju kako da se uzročno nose sa medicinom.

Struktura rožnjače

Rožnjača je providni i najzakrivljeniji deo spoljašnjeg fibroznog sloja oka, sa oblikom horizontalno postavljene elipse koja se izvija napred i zauzima oko 20 procenata površine očne jabučice. Bezbojan je, bez krvnih sudova i predstavlja i mehanički i hemijski nepropusni sloj između spoljašnje i unutrašnje sredine. Na površini rožnjače se nalazi suzni film čija je funkcija da štiti epitel rožnjače kao i uglove oka sa obe strane.

Rožnjača se sastoji od 5 slojeva. Prvi je prednji epitel rožnjače koji se sastoji od nekoliko slojeva ćelija koje su popločane i neugaone. Druga je homogena Boumanova membrana formirana od kolagenih vlakana. Treći sloj se naziva stablo rožnjače, čini najveći deo debljine rožnjače i sastoji se od kolagenskih lamela. Četvrti sloj je Descemetova membrana, koja je otporna na povrede i infekcije. Poslednji sloj je endotel, koji odvaja rožnjaču od prednje komore oka.

Osnovna funkcija rožnjače je prenos i prelamanje svetlosti, koja se iznutra ispira unutrašnjom ventrikularnom tečnošću, dok je spolja namenjena zaštiti oka. Ne sadrži krvne sudove i hrani se samo preko poslednjeg sloja, koji dolazi u dodir sa očne vodice, ali je veoma bogato inervisan, sadrži mnogo nervnih završetaka i osetljiv je na mehaničku, hemijsku i termičku iritaciju.

Na razne iritacije odgovara pokretanjem tzv kornealni refleks, kada je oko zatvoreno kapkom i pojačano suzenje oka, što je odbrambeni mehanizam rožnjače od okoline i spoljašnjih nadražaja. Na ivici vidljivog dela oka, rožnjača takođe dolazi u kontakt sa konjuktivom. U pogledu optičke snage, koja je veličina koja izražava zakrivljenost sočiva i meri se u dioptrijama, rožnjača predstavlja dve trećine ukupne optičke snage oka, +/- 43 doptri.

Zapaljenje rožnjače

Najčešći problem koji pogađa većinu ljudi je upala rožnjače. Mogu se javiti iz raznih razloga, bilo zbog infektivnih osnova, kao što su virusne, bakterijske ili gljivične infekcije, ili mehaničke, gde je rožnjača iritirana produženim nošenjem kontaktnih sočiva, povredom ili nedovoljnim suzom oka. Postoji nekoliko vrsta upala, od kojih je većina površinska i akutna, manjina je duboka i dugotrajna.

Najčešća upala je keratitis, koji može biti aolarni, površinski tačkasti, prugasti, zvezdasti, numularni, filamentarni ili kao fotokeratitis dobijen na osnovu dugotrajnog UV zračenja. Ostale upale uključuju albopsiju, takođe nazvanu belo slepilo, keratokonjunktivitis nakon izlaganja, neurotični i flektenulozni keratokonjunktivitis, površinski keratitis sa konjuktivitisom i nodularnu oftalmiju. Upala rožnjače takođe uključuje intersticijski i duboki keratitis i neovaskularizaciju rožnjače.

Od zapaljenja rožnjače čoveka najviše strada keratitis, koji je uobičajena akutna upala koju ne treba potcenjivati, jer njeno nelečenje može da izazove i slepilo. Najčešće je to zapaljenje infektivne prirode, ponekad zapaljenje izazvano mehaničkom iritacijom rožnjače i manifestuje se tupim bolom iza očiju, pečenjem i suzenjem očiju i povećanom osetljivošću na svetlost. U nekim slučajevima može doći i do zamagljenog vida ili grčeva očnih kapaka.

Lečenje ove upale odvija se lokalno primenom antibiotika, ili simptomatski stavljanjem hladnih obloga na oko, a posebno je važno izbegavati jako svetlo. Ljudi koji često nose očna sočiva ponekad mogu doživeti keratokonjunktivitis, koji je najčešći kod mladih ljudi i obično je najviši u proleće. Sezonski su česti i različiti alergijski konjunktivitisi koji se leče antialergijskim lekovima ili, u težim slučajevima, kortikoidima.

Ožiljci, katarakte i čirevi

Pored upale, na rožnjači se često pojavljuju razni ožiljci, čirevi i katarakte. Najčešći tipovi čireva koji se mogu naći na rožnjači su ulcus corneae. To je čir koji ima više oblika i može biti centralni, marginalni, perforirani, kružni, sa hipopionom ili kao tzv. Moorenov čir. Takođe postoje različite vrste ožiljaka i katarakte na rožnjači, kao što su centralna katarakta rožnjače, nespecifikovana katarakta i katarakta rožnjače, Leucoma adhaerens i drugi ožiljci i katarakte.

Što se tiče čireva, čirevi rožnjače nastaju usled propadanja epitela na površini rožnjače, sa zapaljenskim procesom koji se širi kako preko rožnjače tako i u njenu dubinu. Ako se ovaj inflamatorni proces zaustavi, na rožnjači će se pojaviti ožiljak koji će prirodno narušiti providnost rožnjače. Odmah, može čak dovesti do upale. ukoliko se upalni proces ne zaustavi, membrana puca i puca u sredini rožnjače i rožnjače prozora.

Na sreću, takvi ožiljci i katarakte sada se mogu ukloniti i popraviti zahvaljujući savremenoj medicini, posebno savremenom laserskom hirurgijom rožnjače, ali to ne važi u potpunosti za svaki ožiljak ili kataraktu. Leucoma adhaerens, koja je vrsta katarakte na rožnjači, takođe se smatra jednom od relativno složenih osnova. beli tumor na ivici rožnjače i takođe narušava prirodnu providnost rožnjače a samim tim i oštećen vid.

Zamućenje rožnjače takođe izazivaju različiti spoljni faktori, kao što su hemijsko oštećenje rožnjače ili mehanička povreda koja izaziva nekrozu rožnjače i nekih njenih epitelnih tkiva. vrlo često se katarakte i rožnjače javljaju na infektivnoj osnovi kao što su male boginje kao komplikacija. Ako je neprozirnost rožnjače samo mala, ponekad možda neće pokazati nikakve simptome, ali ako je vid oštećen, koristi se ili abrazija vrha rožnjače ili čak transplantacija rožnjače.

Deformacije rožnjače

Rožnjača se podvrgava raznim promenama ili poremećajima ili oboljenjima takođe zbog neinflamatornih uzroka. To uključuje pigmentacije i naslage rožnjače kao što su hematokornea, Kajzer-Flajšerov prsten ili Krukenbergovo vreteno, kao i razne degeneracije rožnjače kao što su gerontokson ili glaukom rožnjače, edem rožnjače i nasledne distrofije rožnjače. Distrofija može biti epitelna, zrnasta, rešetkasta ili šarena.

Distrofije kao takve su primarna bolest oka i retke su, ali se javljaju najčešće na osnovu naslednosti i najčešće bilateralno. Oni se manifestuju relativno rano u adolescenciji i imaju tendenciju da se pogoršavaju tokom života. Epitelne distrofije se najviše manifestuju erozijama rožnjače i bolovima, a vrlo često se vraćaju nakon tretmana laserom. U nekim slučajevima postoji i blago pogoršanje vida i osećaj stranog tela u oku.

Stromalna distrofija se, pak, manifestuje značajnim smanjenjem vidne oštrine i često naknadnom progresijom ovog pogoršanja, a takođe je bolna i rekurentna. U slučaju ove distrofije, operacija je takođe jedino efikasno rešenje. Endotelna distrofija, koja takođe može biti povezana sa kataraktom, bolom i edemom, je težak oblik distrofije, sa promenama na rožnjači i epitelnim izbočinama.

Rožnjače takođe mogu biti pogođene raznim pigmentacijama ili degeneracijama oblika. Deformacije i promene koje utiču na rožnjaču uključuju kornealna ekstazija i stafilom i herniju descemetove membrane. U većini slučajeva, jedino rešenje za ove bolesti je hirurški zahvat rekonstrukcije rožnjače, au izuzetnim slučajevima neophodna je transplantacija nove veštačke rožnjače zbog obima oštećenja ili dugotrajnih ireverzibilnih promena na rožnjači.

Druge bolesti rožnjače

Pored toga, rožnjača je zahvaćena raznim vrstama degeneracije rožnjače, kao što su keratokonus, keratoglobus ili pelucidna marginalna degeneracija. Reč je o sekundarnim bolestima koje se najčešće javljaju u starijoj životnoj dobi, a ponekad mogu biti uzrokovane i drugim sistemskim oboljenjima. Najčešća deformacija je konusno izbočenje istanjene rožnjače, centralno ili paracentralno, a ova degeneracija je postepena.

U većini slučajeva je bilateralna i često se javlja u kombinaciji sa, na primer, atopijskim dermatitisom ili Daunovim, Tarnerovim ili Marfanovim sindromom. Pored degeneracije, rožnjača može biti pogođena anestezijom, hiperestezijom ili raznim vrstama rekurentne erozije rožnjače. Bolesti koje oštećuju rožnjaču takođe uključuju skleritis, episkleritis, herpetički keratitis ili keratokonjunktivitis zbog tuberkuloze, sifilisa ili drugih uzroka epidemije.

Pterigijum, koji je mesnati rast koji potiče iz konjuktive, ponekad raste kroz centralnu rožnjaču. Međutim, kod nas se ovaj nedostatak ne javlja baš često. U izuzetnim slučajevima, karcinom skvamoznih ćelija, koji je maligni tumor sličan raku kože, koji se javlja ne samo na rožnjači, već i na kapku ili konjuktivi, može se pojaviti i na rožnjači oka. Najčešće prolazi sa očnog kapka i posebno smeta starijim osobama.