Bolesti pljuvačnih žlezda

Poremećaji pljuvačnih žlezda mogu biti tumorske ili netumorske prirode, i povezani su sa pljuvačnim žlezdama ili ih zahvataju, koje su upareni organ i nalaze se na desnoj i levoj strani lica svake osobe. Neke bolesti su neprijatne i bolne, ili se mogu manifestovati u usnoj duplji i to ne samo spolja, već su druge teške i dugo se neprimećeno razvijaju u asimptotičnim stadijumima, što je tipično posebno za tumore i ciste.

Pljuvačne žlezde su egzokrine žlezde usne duplje, čija je glavna funkcija lučenje sekreta, odnosno pljuvačke. Oni hidriraju usnu šupljinu, olakšavaju gutanje, oblažu hranu i takođe sadrže enzime koji pomažu u varenju hrane. Svako ima velike i male pljuvačne žlezde, od kojih su neke serozne, proizvode vodeni sekret, druge su mucinozne, koje proizvode mukozni sekret, a postoji i treća vrsta žlezda koje su mešane i proizvode sekret kombinovane konzistencije.

Velike pljuvačne žlezde nalaze se ispod sluzokože i kože, a jedna ima tri para velikih pljuvačnih žlezda, i to parotidne, sublingvalne i submandibularne žlezde. Takođe postoji nekoliko malih pljuvačnih žlezda u submukoznom ligamentu usne duplje, posebno Ebnerove žlezde, jezičke žlezde, žlezde žlezde, usne žlezde, žlezde lica i žlezde stolice. Sve žlezde proizvode sekret na osnovu nervnih nadražaja i obično su pogođene inflamatornim, tumorskim ili funkcionalnim oboljenjima i poremećajima.

Poremećaji sekrecije

Najčešći poremećaji i patološka stanja su problemi sa sekrecijom iz pljuvačnih žlezda. Ovi poremećaji uključuju hipoptijalizam, ptijalizam, kserostomiju i sialozu. Reč je o poremećajima kod kojih dolazi do smanjenog ili izrazito pojačanog lučenja pljuvačke, a to može biti uzrokovano različitim patološkim uzrocima, bilo direktno u pljuvačnim žlezdama, ili je ovo stanje povezano sa bolestima druge vrste van pljuvačnih žlezda i van usne duplje.

Kod ptijalizma dolazi do povećanja lučenja pljuvačke, što može imati različite uzroke, kao što su neurološki uzroci, stanja droge, intoksikacija teškim metalima ili poremećaji centralnog nervnog sistema, gde prenos nervnih signala ne uspeva iz različitih razloga. Dijagnoza bolesti se sastoji kako u merenju nivoa povećane salivacije, tako i u identifikaciji uzroka. Lečenje je tada uzročno, tako da se ne bavi simptomom već uzrokom salivacije.

Hipoptijalizam je suprotno stanje i postoji nedovoljna proizvodnja pljuvačke. Ovako smanjeno lučenje može biti posledica smanjene funkcije varenja, ali je povezano i sa zapaljenjem usne duplje ili se javlja kod febrilnih oboljenja. Suva usta, a samim tim i nedovoljna proizvodnja pljuvačke, javlja se i kod kserostomije, koja može biti ili pojedinačna funkcionalna bolest, kao što su problemi gornjeg gastrointestinalnog trakta, ili simptom drugih bolesti.

Nasuprot tome, sijaloza je direktno povezana sa pljuvačnim žlezdama i to su promene na ovim žlezdama koje su neinflamatornog tipa, ali su praćene poremećajima sekrecije i drugim promenama. Ponekad je to bolest povezana sa opštim promenama u telu usled drugih bolesti, kao što je dijabetes, ali može biti i stanje izazvano spoljnim faktorima, kao što su lekovi ili alergije. Postoji nekoliko vrsta sialoze i većina njih su otečene žlezde.

Tumorske bolesti

Pored problema sa sekrecijom, pljuvačne žlezde mogu da zahvate i razne tumore. Kod benignih (dobroćudnih) tumora tok obično nije tako ozbiljan, ali sa druge strane rastu uglavnom sporo i bezbolno i podjednako pogađaju oba pola. Benigni tumori uključuju pleomorfni adenom, papilarni cistadenolimfom, koji se takođe naziva Vartinov tumor, adenom bazalnih ćelija, mioepiteliom, onkocitom, kanalički adenom, lojni adenom i duktalni papilom.

Najčešći benigni tumor je pleomorfni adenom, koji se ponekad stručno naziva miksohondroepitelom. Ovaj tumor se javlja u starijoj ili srednjoj životnoj dobi, veoma sporo raste i najčešći je epitelni tumor u velikim pljuvačnim žlezdama. Ponavljanje se često javlja i nakon njegovog hirurškog uklanjanja, au nekim slučajevima postoji rizik od maligniteta. Tumor je bezbolan i manifestuje se kao otečene žlezde.

Maligni (zloćudni) tumori su, međutim, ozbiljniji problem, jer često dolazi do agresivnog metastaziranja i širenja tumora. Ovi tumori se dele na epitelne i mezenhimalne, u zavisnosti od toga odakle tumor raste i odakle nastaje. Neki mezenhimalni tumori se javljaju zajedno sa drugim bolestima, kao što je maligni limfom, koji može biti primarni i sekundarni, kada se javlja zajedno sa Sjogrenovim sindromom.

Drugi slični tumori uključuju neurinom, neurofibrom ili hemangioendoteliom. Češći su, međutim, maligni epitela pljuvačnih žlezda, i to acinocelularni karcinom, mukoepidermoidni karcinom, adenoidni cistični karcinom ili karcinom u pleomorfnom adenomu, koji potiče od benignog tumorskog oblika. Tumori koji zahvataju velike pljuvačne žlezde su takođe češći u ovom slučaju, uglavnom u obliku acinocelularnog karcinoma.

Atrofija, hipertrofija i zapaljenje

Pljuvačke žlezde utiču na različite inflamatorne (zapaljenski) i neinflamatorne bolesti. Neinflamatorne bolesti uključuju atrofiju i hipertrofiju, u kojima se pljuvačna žlezda povećava ili smanjuje, bilo lokalno ili generalizovano. Atrofija se smanjuje i epitelni poremećaji, što može biti praćeno funkcionalnim poremećajima zahvaćene pljuvačne žlezde, dok hipertrofija povećava i proliferuje sluznicu žlezde, što je takođe praćeno otokom.

Atrofija je komponenta različitih bolesti, kao što je Sjogrenov sindrom, gde se prvo javlja hipertrofija i proliferacija, a kasnije atrofija i infiltracija tkiva žlezde limfocitima i plazma ćelijama. Pored ovih neinflamatornih promena, na žlezde utiču i različiti inflamatorni procesi, zvani sialoadentidi. To je posebna grupa bolesti pljuvačnih žlezda, a ove upale mogu imati i akutni i hronični tok i mogu nastati iz više razloga.

Najčešće se javljaju akutne upale od virusnih ili bakterijskih infekcija, au hroničnim slučajevima uzrok ne mogu biti samo bakterije, već mogu biti i fibroproduktivni, postaktinički i imuni uzrok, tzv. imunosialoadenitis. Najpoznatiji oblik akutnog virusnog zapaljenja uključuje zauške, tzv zauške. Ovo zapaljenje zahvata jednu od velikih pljuvačnih žlezda, parotidnu žlezdu, i najčešće pogađa decu. Međutim, slične upale mogu uticati na druge, submandibularne žlezde.

Uobičajena hronična upala uključuje hronični rekurentni parotitis. Ovo je veliki problem sa pljuvačnim žlezdama koji može imati različite uzroke, kao što su urođeni, post-infektivni ili opstruktivni. Glavni simptom ove hronične upale je smanjenje proizvodnje pljuvačke. Međutim, mnogi problemi sa pljuvačnim žlezdama su asimptomatski ili sa samo manjim bolom, pa ih je najbolje otkriti u uznapredovalom stadijumu ili nasumičnim ORL pregledom.

Sialolitijaza i mukocela pljuvačne žlezde

Mukokela i sijalolitijaza su relativno česte bolesti pljuvačnih žlezda. Mukocela je kao cistična bolest, a postoje dva oblika ove grupe bolesti. Prva je sluznica mukocele, koja uključuje retencionu cistu pljuvačne žlezde i cistu ekstravaskularne pljuvačne žlezde. Drugi oblik je ranula. Pored toga, sijalolitijaza se takođe javlja u vezi sa pljuvačnim žlezdama, što uključuje pljuvačnu žlezdu ili izlazni kamen i pljuvačnu žlezdu ili izlazni kamenac.

Najčešći tip mukokele je retenciona cista male pljuvačne žlezde, koja se javlja u slučaju opstrukcije izlaznog otvora žlezde, bilo posle upale, ili u slučaju povrede ili hiperplazije žlezdanog epitela. Preko stvorene barijere oticanja i izliva istovremeno se nagomilavaju ili serozni, odnosno vodenasti pljuvački, ili sluzavi, ili sluzavi, a kasnije dolazi do povećanja izlaza ili žlezde. Ova mukocela izgleda kao mali tumor, ali to je samo cista.

Mnogo ređi oblik je ranula. Za razliku od retencione ciste, ne samo da je zadržavanje sekreta usled začepljenog kanala, već i cistična transformacija epitela žlezde i kasnije razvoj duboke rane. Ova bolest se ponekad naziva pseudocista. Bolno oticanje pljuvačnih žlezda najčešće je povezano sa sijalolitazijom, kada dolazi do promene sastava pljuvačke, najčešće nakon upale ili promene viskoziteta pljuvačke.

Nakon toga nastaje opstrukcija izlaznog otvora i stenoza sa taloženjem neorganskog materijala, a bolest najčešće zahvata submandibularnu (podviličnu) žlezdu i manifestuje se, na primer, kvržicom ispod jezika. Bol je najveći kada je proizvodnja pljuvačke povećana, na primer na osnovu vizuelnog ili drugog neurološkog stimulusa, a tada bol može biti kolicidan. Terapija se sastoji od oralnog uklanjanja kamena ili pomoću udarnih talasa za drobljenje kamena.

Apscesi, fistule i druge bolesti pljuvačnih žlezda

Pljuvačne žlezde mogu da utiču i na neke druge inflamatorne bolesti povezane sa nekrotizacijom tkiva, kao što su različiti apscesi ili razne inflamatorne fistule pljuvačnih žlezda. Postoje i razne druge patološke pojave ili poremećaji, kao što su sijalektazija, stenoza, što predstavlja suženje izlaznog otvora pljuvačke, striktura, ali i nekrotizirajuća sialometaplazija, benigne limfoepitalne lezije pljuvačne žlezde ili Mikulićova bolest, koja je bolest koja pogađa i velike i male žlezde.

Kod ovog sindroma dolazi do sporog i bezbolnog povećanja ovih žlezda, posebno parotidnih i malih pljuvačnih žlezda, dok je otok polučvrst. Ponekad postoji i relativno veliko uvećanje ovih žlezda, kada se izlazni sistem žlezde menja u sistem nepravilnih šupljina i pukotina. Takođe se javlja atrofija glandularnih (žlezdanih) elemenata. Ponekad je bolest uzrokovana hroničnom upalom ili toksičnom reakcijom, ali u većini slučajeva poreklo je nepoznato.

Manje čest problem je apsces pljuvačne žlezde. Reč je o oboljenju bakterijskog porekla, gde je najčešće zahvaćena velika paratiroidna žlezda ili manja submandibularna žlezda, dok bakterijska infekcija najčešće ulazi u žlezdu preko okoline, na primer kod upale oka zubnog porekla. Otok žlezde je bolan, područje je otečeno, a ponekad postoji i paraliza udruženog facijalnog nerva. Lečenje je antibiotsko, a važno je i drenaža lezije i ispiranje pljuvačne žlezde.