Bolesti jezika

Bolesti jezika zahvataju ili sam jezik ili mogu biti bolesti unutar usne duplje koje zahvataju i druge sluzokože ili samu usnu duplju. Neki su inflamatorni, drugi su povezani sa disfunkcijom ili promenama na papilama jezika, a drugi se mogu odnositi na, na primer, rast tumora na jeziku ili u njegovoj blizini. Generalno, nekoliko bolesti usne duplje mogu se preneti i na jezik ili mogu biti blisko povezane zbog blizine sluzokože.

Ljudski jezik je mišićni organ koji ima nekoliko funkcija. S jedne strane, veoma je važan za unošenje hrane i tečnosti u digestivni trakt, ali ima i funkcije degustacije koje mogu upozoriti čoveka na sastav namirnice ili tečnosti i tako ga zaštititi, na primer, od nepogodnih supstanci. Govorna funkcija je takođe veoma važna i značajna funkcija, kada jezik učestvuje u artikulaciji govora kroz tzv. artikulacioni uređaji za kondicioniranje i modifikovanje.

Bolesti mogu da zahvate sluzokožu jezika, kao i male kvržice na jeziku koje se zovu papile, ali mogu i da naruše oblik samog jezika, bilo povećanjem ili drugim atrofičnim promenama. Pored toga, nekoliko bolesti je povezano sa drugim delovima usne duplje i ili su direktno uzrokovane njima ili zahvataju celu usnu duplju, uključujući i jezik. Međutim, postoje i bolesti koje pogađaju samo jezik i manifestuju se pogoršanjem ili artikulacije govora ili pogoršanjem ukusa i drugih receptorskih funkcija jezika.

Struktura jezika

Jezik je mišićni organ koji se nalazi u usnoj duplji, smešten sa donje strane i prekriven sluzokožom. To je veoma osetljiv organ, koji je gusto inerviran i zahvaljujući tome ima relativno osetljiv dodir, ali i druga čula. Jezik služi za primanje hrane i tečnosti, termičkih i taktilnih nadražaja, zahvaljujući receptorima ukusa može da prepozna različite ukuse, a istovremeno je i pomoćni organ u stvaranju zvukova i govora. Zahvaljujući osetljivoj raznolikosti recepata, to je višenamenski organ.

Jezik se sastoji od četiri anatomski anatomska dela. Prvi je koren jezika, zatim zadnji deo jezika, ivica jezika i na kraju je vrh jezika, koji se ponekad naziva i vrh. Donja strana je povezana uzdom sa donjim delom usne duplje, dok kada su usta zatvorena, leđa obično dodiruju gornju klimu u svom prirodnom stanju. Koren jezika pokazuje na ždrelo, dok vrh izlazi iz usne duplje. Zadnji deo jezika je takođe delimično odvojen od korena brazdom.

Jezik je potpuno prekriven sluzokožom, koju formira višeslojni skvamozni epitel. U sluzokoži se nalaze papile jezika, koje su odgovorne za percepciju ukusa i taktilnih stimulusa. Ove papile su različitih oblika, i to konične, valovite itd. To su u osnovi male izbočine koje čine jezik teksturiranim. Zahvaljujući ukusnim pupoljcima na papilama, jezik prepoznaje slatkast, kiselkast, ljut i slan ukus.

Pored sluzokože, njeni mišići su veoma važan deo jezika. Ove mišiće inervira kranijalni nerv, od kojih se većina vezuje za tetivu jezika, koja formira ceo sloj ispod sluznice leđa. Ligament razdvaja mišiće na dve simetrične polovine. Oni mišići koji se vezuju za jezik, ali počinju izvan njega nazivaju se ekstraglosalni, oni koji počinju, ali se takođe završavaju na jeziku, nazivaju se intraglosalni. Zahvaljujući mišićima, moguće je fleksibilno kretanje jezika.

Zapaljenje jezika

Veoma čest oblik bolesti jezika su razne upale. To mogu biti različite površinske i dublje upale, neke čak i sa stvaranjem gnojnih naslaga. Takve upale uključuju glositis, ali i apscesno zapaljenje jezika ili traumatske ulceracije na jeziku. Neki nastaju na infektivnoj, drugi na neinfektivnoj, ali uvek uglavnom zahvataju sluzokožu jezika i najčešće se ne šire na druge delove usne duplje, pa su lokalizovane upale.

Uzročno, ove upale mogu biti, na primer, traumatske usled hronične iritacije ili povrede jezika, ili termičke izazvane opekotinama sluzokože, takođe hemijske usled opekotina ili preosetljivosti na određene supstance, a nisu izuzetak ni alergijske upale. Što se tiče infektivnih zapaljenja, one su različite mikrobne prirode, pa ih mogu izazvati virusi, bakterije i gljivice. Može biti zahvaćena sluzokoža celog jezika ili samo njegovog dela.

Postoji nekoliko vrsta zapaljenja jezika, tehnički nazvanih glositis. Ponekad postoji samo površinski glositis, drugi put duboka upala. U nekim slučajevima to može biti stomatitis, koji utiče ne samo na jezik, već i na druge sluzokože usne duplje. Najčešće je, međutim, prisutna klasična upala površinskog ili dubinskog tipa. Ako su sluzokože oštećene i odumru, može doći do apscesa ili čak ulceracije.

Bolesti papila jezika

Bolesti jezika uključuju i bolesti papila jezika. To uključuje hipertrofije jezika, kao što su crna kosa, obloženi jezici, hipertrofija listova ili crni jezici. Takođe je uključena atrofija lingvalnih papila, kao što je atrofični glositis. Ove bolesti, jer zahvataju papile na jeziku, utiču na čulnu percepciju i receptore i tako se manifestuju uglavnom u senzornim poremećajima na jeziku i poremećajima receptora.

Relativno čest problem sa jezičkim radovima su crni i dlakavi jezici. To je benigna bolest uzrokovana zatamnjivanjem jezika i najčešći je uzrok loše higijene. Bakterije takođe formiraju prevlaku na jeziku, koja potamni i ponekad može ući u sistem za varenje. Nasuprot tome, beli jezik, gde su papile jezika obložene beličastim premazom, je simptom gljivične ili gljivične infekcije, a ponekad je simptom dijabetesa ili crevnih bolesti.

Atrofične promene na jeziku uključuju, na primer, Hunterov atrofični glositis, koji je relativno česta bolest ove vrste koja pogađa samo sluzokožu jezika. Kod ove bolesti, jezici se izglađuju i mogu biti uzrokovani određenom vrstom anemije. Tako se suv i gladak jezik često javlja kao simptom bolesti, ali može biti i signal da osoba ima celijakiju. Zaglađivanje jezika takođe može biti povezano sa hroničnom upalom ili nedostatkom vitamina B12.

Promene jezika

Promene na jeziku obuhvataju ili direktne razvojne nedostatke ili stečene deformitete ili druge promene na sluzokoži jezika ili bilo gde na njegovoj površini ili obliku. To su, na primer, bolesti kao što su atrofija jezika, brazdasti jezik, uvećanje jezika, hipertrofija jezika ili oblici suženog jezika. U ovom slučaju, najčešći su ispucali jezik, izbrazdani jezik i skrotalni jezik. Mnogo puta su ove bolesti povezane sa drugim organima u telu i mogu odražavati njihove bolesti.

Veoma česta bolest je makroglosija, odnosno promena veličine jezika i njegovo povećanje. Ova bolest ima više uzroka, bilo da je urođena bolest, zapaljensko oboljenje, metabolički poremećaj, a ponekad i traumatski uzrok. Dakle, često je to simptom, a ne samo patološko stanje. Suprotnost makroglosiji je atrofija jezika, gde dolazi do opšteg slabljenja mišića jezika i oštećenja sluzokože, pri čemu je uznapredovala atrofija uglavnom povezana sa neurološkim uzrocima.

Užlebljen jezik može biti simptom opšteg nedostatka važnih minerala i vitamina u organizmu, kao što je nedostatak vitamina grupe B. Ponekad je jezik napuknut i tada to može biti urođeno stanje ili stanje uzrokovano bilo zapaljenskim procesom. ili nedostatak vitamina u telu. Anomalije na jeziku uključuju hipertrofiju, kao što je hipertrofija korena jezika ili njegove donje strane, što može biti bolno i uzrokovati probleme u govoru.

Tumori i čirevi

Jezik je takođe pogođen raznim čirevima, kao što su afte, tehnički nazvani aftozni čir. Međutim, virusni herpes na jeziku takođe može predstavljati problem, ali u ovom slučaju to ne može biti samo specifična bolest koja zahvata samo sluzokožu jezika, već i sluzokožu usne duplje u celini ili čak i usne. Ipak, najproblematičniji su svakako tumori na jeziku, koji se mogu izolovati samo na jeziku ili zahvatati i celu usnu duplju.

Aftozni čirevi su oblik malih čireva koji se javljaju po celoj usnoj duplji, najčešće u klimi i na jeziku, bilo na njegovoj gornjoj ili donjoj strani. Mogu nastati iz različitih razloga, najčešće kao reakcija na neku supstancu, lek, hranu ili na pastu ili četkicu za zube u slučaju prekomerne iritacije sluzokože. Neki su manji, drugi veći i ponavljaju se. Međutim, virusi herpesa, koji izazivaju herpetični stomatitis, su veoma neprijatni, kada se javljaju neprijatni čirevi na jeziku i drugim sluzokožama.

Otprilike polovina tumora u usnoj duplji su tumori jezika koji izviru direktno iz njegove sluzokože. Najčešće se javljaju kod osoba starijih od 50 godina i mogu biti uzrokovane dugotrajnim pušenjem, konzumiranjem alkohola, virusnim infekcijama ili čak dugotrajnom mehaničkom iritacijom. Neki su maligni, drugi su maligni, a veličina se vrši ili uklanjanjem tumora ili njegovim smanjenjem. Nažalost, većina tumora je maligna i često može da liči na veće čireve.

Druge bolesti jezika

Druge bolesti jezika koje pogađaju njegovu sluzokožu, ali i druge delove, uključuju, na primer, sindrom pečenja jezika, koji se takođe naziva glosodonija ili glosopiroza. Oseća se peckanje na jeziku bez ikakvog razloga i razloga, niti se mogu osetiti različiti ukusi u usnoj duplji niotkuda. Tačni uzroci nisu poznati, ali se smatra da je u pitanju neurološka bolest. Prilično su česte i razne alergije na jezik, koje izazivaju, na primer, lekovi, pasta za zube, proteza ili drugi spoljni faktori.

Opasna vrsta bolesti koja zahvata usnu duplju kao i jezik i njegovu sluzokožu je tzv. oralna leukoplakija. To je bolest kod koje se mogu uočiti bele fleke na jeziku i sluzokoži usne duplje, koje nemaju očigledan uzrok i nije ih moguće otkloniti palpatorno i taktilno. U većini slučajeva, međutim, postoji rizik da se ove pege pretvore u benigne tumore, u kom slučaju je neophodno hirurško uklanjanje jer bi se mogle pretvoriti u oralni karcinom.

Takođe u različitim traumatskim stanjima, bilo direktno u usnoj duplji ili na početku ždrela, funkcije jezika mogu biti narušene, posebno u kontekstu uzimanja hrane ili artikulacije govora. Kod bolesti sluzokože postoji i stanje zvano geografski jezik, koje može imati oblik benignog migratornog glositisa ili opšteg glositisa. U većini slučajeva, ovo su stanja koja se dobro leče, sa najviše ogrebotina i migrirajućih obojenih mrlja na jeziku, koje takođe menjaju njihov izgled.